|
Radovan Jelašić o pripremama za nove pregovore sa Londonskim klubom |
| |
Čeka se bolja ponuda
Mislimo da je u interesu i poverilaca da se postigne dogovor i
raščiste sve dužničke stavke, koje se odnose na konačni raspored
duga prema Londonskom klubu i u sklopu toga tačno utvrdi šta je
ono što otpada na Jugoslaviju, odnosno Srbiju. Ukoliko dobijemo
indicije da možemo računati na bolju ponudu od one iz aprila,
iniciraćemo nove pregovore, a do tada ćemo imati i bazu tačnih
podataka o obavezama Srbije prema poveriocima Londonskog kluba,
kaže Jelašić podsećajući da sporazum, ukoliko se postigne, treba
da potvrdi dve trećine kreditora članova Londonskog kluba. Mnogo
toga zavisiće svakako od stava najvećeg poverioca Kredi agrikol
banke, odnosno od toga do koje mere će ona moći da koristi tu
svoju monopolsku ulogu i nametne svoje mišljenje, bolje rečeno
interese.
|
I poverioci priznaju haos u dokumentaciji
Srbija mora da utvrdi kolike su tačno njene obaveze i ne može automatski
da prihvati sve ono što nisu preuzele bivše JU republike
Beograd, 06. decembar 2002 - Ukoliko se proceni da sada postoje šanse
da se sa poveriocima Londonskog kluba postignu uslovi za otplatu ovog
dužničkog paketa, koji se procenjuje na oko 2,4 milijarde dolara, bliži
onima koje je SRJ dobila od Pariskog kluba, iniciraćemo nove pregovore,
kaže za "Glas" Radovan Jelašić, viceguverner NBJ.
On istovremeno podseća da je u aprilu ove godine ponuda Londonskog kluba,
koji inače okuplja oko 600 komercijalnih banaka, bila neprihvatljiva,
iako je bio ponuđen dosta visok otpis duga između 40 i 50 odsto, ali
kada se u taj račun uvedu i visoke kamatne stope, stvarni neto otpis
bi se sveo na oko 20 odsto i to naša zemlja nije mogla da prihvati,
ne zbog nekog tvrdoglavog pregovaračkog stava, već zato što takvo dužničko
breme jednostavno ne bi mogla da servisira.
Ne bi bilo ni fer prema Pariskom klubu - koji je uz otpis 66 odsto duga
prema ovoj vrsti inostranih poverilaca odobrio i povoljne uslove za
njegovo vraćanje - da komercijalnim poveriocima za dug koji je skoro
upola manji od onog koji smo imali prema Pariskom klubu, plaćamo duplo
više, kaže Jelašić.
On podseća da aranžman sa Pariskim klubom predviđa da se u prvim godinama
kapitalizuje 60 odsto kamata, zahvaljujući čemu će naša zemlja u ovoj
godini platiti samo 26 miliona dolara na ime kamata, u narednoj, na
primer, 50 miliona, a obaveze po glavnici stižu tek 2008. godine.
Prema nekim ekonomskim projekcijama za naredne godine, čak i pod uslovom
da ostvarimo realni rast društvenog proizvoda od 5 odsto godišnje i
da nam Londonski klub da iste uslove kao Pariski, naša zemlja će ostati
visoko zadužena, sa spoljnim dugom većim od 70 odsto bruto nacionalnog
dohotka.
Stoga u obnovljenim pregovorima sa Londonskim klubom nije važan samo
procenat nominalnog otpisa, već i svi ostali uslovi koji opredeljuju
teret tog duga, na koji ćemo morati da izdamo nove dužničke papire,
a to su keš-flou, odnosno odliv gotovine, visina kamatnih stopa, dinamika
i rokovi otplate, objašnjava Jelašić.
Po njegovim rečima, upravo se radi detaljno sagledavanje portfelja svih
podataka vezanih za dug prema Londonskom klubu, što do sada nije bilo
napravljeno, iako su 1997. vođeni pregovori, a sporazum koji je postigao
tadašnji savezni ministar finansija i federalni vicepremijer Jovan Zebić
na sreću nikada nije bio realizovan pošto ga nije verifikovao savezni
parlament, jer je najkraće rečeno bio izrazito nepovoljan.
Jelašić ističe da Srbija mora precizno da utvrdi kolike su ustvari njene
obaveze prema Londonskom klubu, odnosno da ne može da prihvati da preuzme
sve ono što drugi nisu, odnosno što nisu preuzele bivše JU republike
koje su već regulisale svoje odnose sa ovom vrstom poverilaca. Stvar
je utoliko komplikovanija što je već preuzet veći deo glavnice, a ostao
je veći deo kamata, a to sve ne može da padne na teret Srbije, objašnjava
viceguverner.
Takođe, upućeni tvrde da su i sami poverioci priznali da da vlada popriličan
haos u dokumentaciji i da je nužno da se ona pretrese, pre nego što
se pregovori nastave. To potvrđuje i jedna inostrana bankarska studija
iz decembra prošle godine, koja pokazuje da se njeni autori, takođe,
ne mogu zakleti u to kolika je glavnica duga prema Londonskom klubu.
Činjenica je da je cena jugoslovenskog duga na sekundarnom tržištu,
u skladu sa ekonomskim uspehom zemlje, sada povećana na 45 do 48 centi
za dolar, odnosno da je duplirana za godinu dana, što takođe može uticati
na manju spremnost kreditora da odobre viši otpis i bolje uslove.
Jelašić, međutim, upozorava da je reč o ceni koja se isključivo odnosi
na dolar glavnice duga, u šta nisu uračunate ni redovne, ni zatezne
kamate, što ne znači samo da je ona stvarno manja, nego i da ni oni
koji su kupovali ovaj dug trenutno nisu sigurni koju sumu imaju u rukama,
jer ne znaju kolike kamate ta glavnica sa sobom nosi.
To je, možda, jedan od razloga da se obim ove trgovine na sekundarnom
tržištu procenjuje na ipak skromnih 100 do 150 miliona dolara, uglavnom
istih dužničkih papira glavnice, odnosno da nema svežih sredstava.
|
|
|
|
|