|
Ko je profitirao na "preskakanju" zakona o šećeru? |
| |
Šverc unosan
Stojkov kaže da je proizvođačka cena šećera 36 dinara, i dodaje da je u maloprodaji znatno skuplji jer država uzima 20 odsto poreza, a trgovci i do 15 odsto marže. Prošle godine u Srbiji je proizvedeno 200.000 tona šećera od čega je 140.000 tona izvezeno. Imajući u vidu da potrošnja godišnje iznosi 300.000 tona, ispada da Srbije nedostaje preko 200.000 tona. Po zvaničnim podacima, tvrde u jednoj šećerani, granicu legalno prođe svaki drugi kilogram šećera, a ostalo ide sivim kanalima.
|
| |
"MK komerc" kalkuliše
Stojkov upozorava da neće staviti potpis na kupoprodajni ugovor sve dok "MK komerc" ne garantuje sumu od 10 do 12 miliona evra za investicije i socijalni program. On precizira da su pregovori sa kupcem i Agencijom za privatizaciju u toku i dodaje " da šećerana ima primedbe na ponuđeni socijalni program".
|
Kajmak pokupila treća liga kupaca
Strateški partneri, ipak, zaobišli srpske šećerane
10. oktobar 2002 - Gromoglasne najave o dolasku strateških partnera, bar kada je reč o industriji šećera, inače jednoj od najrentabilnijih u okruženju, pale su u vodu kada su obelodanjena imena potencijalnih kupaca pet srpskih šećerana.
Nigde ni traga od poznatih kompanija iz Francuske i Italije, koje važe kao prva liga u ovoj grani. Na tender za prodaju ovih šećerana javio se samo domaći "MK komerc" i grčki "Helenik šuger". Oni su spremni da ulože znatan novac u investicije, socijalu i dugove, ali bi država za prodaju kapitala dobila devet plus tri miliona evra.
Stručnjaci su upozorili još pre nekoliko meseci da su priče o strateškim partnerima prazna priča sve dok se ne donese Zakon o šećeru koji bi štitio domaću proizvodnju od dampinškog uvoza šećera.
Do kraja oktobra tenderska komisija na čelu sa Dragoslavom Veselinovim, ministrom poljoprivrede, nakon direktnih pregovora sa "MK komercom" i "Helenikom" najverovatnije će dati zeleno svetlo da oni postanu većinski vlasnici ovih šećerana.
U toku ovog meseca na aukciji će po drugi put biti ponuđena na prodaju šećerana u Kovinu, a prvi put i ona u Sremskoj Mitrovici. Šećerane u stečaju u Senti i Novoj Crnji kupio je italijanski "Sfir"
Stručnjaci osporavaju i najnoviju tvrdnju ministra Dragana Veselinova da bi zakon o šećeru koštao državu godišnje 100 miliona dolara. Direktor jedne od tri vojvođanske šećerane, o čijoj prodaji se ovih dana vode direktni pregovori sa jedinim ponuđačem, "MK komercom", smatra da će nakon mesec dana od prodaje srpskih šećerana biti donet ovaj famozni zakon o šećeru, čime bi se zaštitili interesi novih gazda.
- Balkan je tržište koje troši dva miliona tona šećera, a proizvodi se samo 1,4 miliona. U tome leži šansa sa srpsku industriju šećera. Trenutno u Srbiji radi osam od 15 šećerana, a moglo bi da proizvodi 12 šećerana.
Ozbiljni strateški partneri ne žele da dođu na buvljak i neviđeno, već hoće uređeno tržište na kojom su poznata pravila igre, kaže Ratomir Vasiljević, direktor "Jugošećera". Prema njegovim rečima, da je Srbija donela Zakon o šećeru znatno bolje bi prodala šećerane i tako obezbedila inicijalnih 50 miliona evra potrebnih za primenu ovog zakona.
- Mi smo Vladi uputili nacrt Zakona o šećeru, a nejasni su mi razlozi zašto on nije i usvojen pre prodaje šećera. Primena ovog zakona ne bi koštala ni dinara agrarni budžet jer bi se 50 miliona evra, potrebnih za njegovu primenu, obezbedilo od dobre prodaje šećerana.
Država je dužna, kao što se to u evropskim državama i čini, da zakonom štiti minimalne proizvođačke troškove da bi zaštitila sve učesnike u lancu proizvodnje ovog artikla. Istovremeno, novcem od prodaje šećerana oformio bi se fond koji bi u jesen otkupljivao viškove šećera, kaže Vasiljević.
On smatra da zakon nije donet zbog apsolutnog nepoznavanja funkcije industrije šećera, kao i nemogućnosti da se postigne politički dogovor oko krajnje stručnih stvari.
Božidar Stojkov, direktor šećerane u Kovačici kaže da je ovakav zakon neophodan da se ne bi desilo da se uvozi šećer po nižoj ceni od proizvođačke cene domaćeg šećera.
Zakon, dodaje Stojkov, propisuje da se domaća proizvodnja , štiti prelevmanima koji se snižavaju ili povećavaju zavisno od kretanja cene šećera na ino tržištu. On dodaje da su prelevmani u EU, na primer, za tonu šećera dvostruko veći od proizvođačke cene.
|
|
|
|
|