|
Privatizacija srpskih šećerana |
| |
Čeka se kvota za izvoz
Uz privatizaciju, glavna briga domaće industrije šećera ovih letnjih dana je to što još ne znaju kolika će biti kvota za izvoz domaćeg šećera za četvrti kvartal ove godine, što znači neposredno posle kampanje. Određivanje ove kvote je u nadležnosti Savezne vlade.
- Da znamo koliki će izvoz biti dozvoljen, već bismo mogli da ugovaramo prodaju sa stranim partnerima i da dobijemo avanse koji bi koristili za preradu i plaćanje repe. Ovako, tek u septembru ćemo konkurisati za kvotu. Znači da će ceo posao ugovaranja prodaje biti prolongiran za jesen, kada će biti najveća ponuda, zbog čega će cene padati, kaže Vasiljević.
Iz prošlogodišnje kampanje izvezeno je više od 130 hiljada tona šećera, a ove godine šećerane traže da kvota iznosi 150 hiljada tona. Oko 80 hiljada tona trebalo bi da pripadne samim šećeranama, a ostatak ostalim vlasnicima šećera.
|
Zašto neće biti zakona o šećeru?
U šećeranama kažu da će zbog toga dobiti treću ligu kupaca, a ministar poljoprivrede da bi primena ovog zakona bila za nas preskupa
BEOGRAD, 10. Avgust 2002 - Neke od srpskih šećerana već u septembru mogle bi da dobiju nove vlasnike. Ovih dana Agencija za privatizaciju produžila je rok za davanje ponuda za tendersku kupovinu za pet šećerana - u Baču, Žablju, Crvenki, Kovačici i Pećincima. Ukoliko, naravno, ponude budu zadovoljavajuće, već u septembru šećerane bi sa najboljim ponuđačem koji je strateški partner zaključile ugovor o prodaji.
Prodaja svih šećerana
Prodaja je sudbina svih domaćih šećerana. Šećerane iz Kovina, Sremske Mitrovice i Nove Crnje prodaće se na aukciji, ali se ne zna kada jer još nema poziva za aukcijsku prodaju. Što se tiče prodaje jedne od najnovijih i sa najvećim kapacitetom, Beogradske šećerane, izdat je tek prospekt, a o tome kada će biti ponuđena na prodaju, nema informacija.
Kako se saznaje, interesovanje za tendersku kupovinu pet šećerana je veliko i tendersku dokumentaciju kupile su i domaće firme, ali i strane - iz Austrije, Grčke, Italije.
Čini se, međutim, da u domaćim šećeranama nisu zadovoljni budućim "mladoženjama". Kažu, očekivali su bolje. I to Nemce i Francuze koji su pravi proizvođači šećera i repe, a ne drugu i treću ligu kakve će, čini se, dobiti. Razlog za to je, kako kažu u Udruženju "Jugošećer", što nema zakonske regulative za ovu proizvodnju, tačnije zakona o šećeru.
Ove proizvodnje, kažu, nema bez dogovora sa državom, što podrazumeva garantovanje minimalnih cena za repu i šećer. Štiti se ova proizvodnja i na domaćem tržištu, ali i od svetskog tržišta, što znači i od nelojalne konkurencije šećera uvezenog po damping cenama. Pravi proizvođači dolaze samo tamo gde ima ovakvog zakona koji podrazumeva uslove za proizvodnju kakvi postoje u Evropskoj uniji.
Međutim, nema izgleda da će biti udovoljeno ovom zahtevu industrije šećera i da će se prodajna pozicija srpskih šećerana na ovaj način popraviti. Jer, ovakav zakon neće biti donet. To je za "Politiku" potvrdio Dragan Veselinov, republički ministar za poljoprivredu.
Agrarni budžet za šećer
- Neće biti zakona o šećeru. To što nismo doneli ovakav zakon nije mana, mislim da je to dobro. Deo nekih krugova u zemlji, koji su doduše dobronamerni, hoće da se kod nas promeni politika EU prema šećeru, a sama EU će je menjati od 2005. godine. U ovoj varijanti država se obavezuje da kupi trećinu šećera, što je opet proizvodnja za magacin, a da se vraćamo u SSSR, nema razloga. Zatim, država je dužna da interveniše na tržištu ukoliko cena padne ispod nivoa koji je blizak tržišnim cenama. Onima koji su oštećeni visinom kvote to nadoknađuje i slično.
Osnovni razlog što neće biti donet zakon o šećeru je nedostatak novca.
- Primena ovog zakona je veoma skupa i na njega bi bio potrošen čitav agrarni budžet. Odgovarao bi samo "šećerašima" koji bi imali nečuvenu privilegiju da se o njima država brine kao o najređoj životinjskoj vrsti. U Evropi se to radi zbog dejstva raznih monopolskih grupa, mi za tim nemamo potrebu.
Direktor "Jugošećera" Ratomir Vasiljević, međutim, kaže da ne može da se složi sa time da ovaj sistem previše košta.
- To je atak na državni budžet samo u prvoj godini, ali ne i kasnije. Mi samo tražimo da se detaljno pogleda naš predlog. Mi ne tražimo preveliku zaštitu, već u osnovi samo domaćinsko ponašanje države, a ne kao sada haos po pitanju i izvoza i uvoza.
|
|
|
|
|