|
Novi propisi kopča sa svetom |
U kupovinu sa plastičnim novcem
Obaveza države je da donese propise i elektronsko poslovanje postavi na sigurne noge
BEOGRAD, 03. Avgust 2002 - Iako još nemamo zakon o elektronskom poslovanju, Srbija ima dobre šanse da se odmah po njegovom usvajanju uključi u svetske tokove trgovine putem Interneta. I mada ne postoje zvanični podaci, pretpostavlja se da trenutno oko sedam hiljada domaćih firmi koristi pogodnosti Interneta. Najveći deo njih, doduše, samo za predstavljanje svojih proizvoda. Tek pojedine su se upustile u izazove elektronske trgovine u okviru koje je, sedeći za kompjuterom u kancelariji ili domu, moguće naručiti robu.
Pionirski koraci na ovom polju kod nas su napravljeni pre oko dve godine. U nedostatku sluha za nove tehnologije, privrednici su, čini se, tek odnedavno počeli da uviđaju pogodnosti koje donosi elektronska trgovina. U stvari, ne samo zbog lakšeg, bržeg i jeftinijeg poslovanja, već i trenda. Mobilni telefon, kao stvar prestiža, odavno je ispao iz igre, a njegovo mesto zauzele su vizit-karte sa obaveznim Internet adresama kompanije.
Sajamski izvori
Prateći kretanja svetske trgovine, i kod nas su se na tržištu pojavili specijalizovani sajtovi koji imaju zadatak da na svetskoj elektronskoj pijaci izlože proizvode domaćih firmi. Pojedini su čak pretekli mogućnosti i potrebe domaćeg tržišta i među svoje klijente uključili i kompanije iz našeg okruženja.
- Mi smo se odlučili za one koji izlažu na sajmovima. Umesto da čekaju tih nekoliko sajamskih dana da se predstave javnosti, pružili smo im mogućnost da njihova roba bude izložena 24 časa dnevno, 365 dana u godini - kaže Predrag Vuković, direktor kompanije "AT medija net", na čijem sajtu "sajamski izvori" je do sada svoje proizvode ponudilo više od pet hiljada domaćih i inostranih firmi.
I dok, recimo, privredne komore i slične institucije, moraju da čekaju na dolazak zvaničnih delegacija kako bi domaće privrednike povezali sa inostranim partnerima, Internet ne zna za granice, vize, duga putovanja i pregovore. Samo "sajamski izvori" su tokom proteklih šest meseci zabeležili dva i po miliona poseta, iz čak 58 zemalja širom sveta.
"Biznis tu biznis" poslovanje (ugovaranje poslova između firmi), samo je jedan deo elektronske trgovine. Kao što je već objašnjeno, na tom polju ne kasnimo značajnije za svetom. Ali to se ne može reći za "biznis tu kastumer" - poslovanje između prodavca i kupca. Ovaj vid kupoprodaje, doduše, nije nepoznat elektronski opismenjenom delu naše nacije, o čemu svedoče i upozorenja iz sveta da će naši hakeri morati da plate svu robu koju su tokom sankcija naručivali sa svetske elektronske pijace, a nisu platili "zahvaljujući" prekinutim ekonomskim vezama sa svetom.
Uplata pa isporuka
Na elektronsku porudžbenicu treba otkucati broj kreditne kartice i roba stiže
Vlasnik kompjutera u inostranstvu putem Interneta može da naruči knjige, garderobu, muzičke uređaje i sve ono što mu je ponuđeno na netu. Čim popuni elektronsku porudžbenicu, otkucaće broj svoje kreditne kartice i završiti sa kupovinom. Roba će stići poštom, a sa bankovnog računa novac će biti preusmeren ka prodavcu.
To su svetska iskustva, međutim, u našem slučaju ova pravila ne važe. Ne samo zbog standarda nego i činjenice da mi još nemamo bezgotovinsko plaćanje neophodno za kupovinu preko Interneta. Dakle, ne čekovima, nego "plastikom" - kreditnim karticama. Zbog toga naš kupac sada može samo da naruči robu, koju će dobiti tek pošto na šalteru uplati vrednost željenog proizvoda, a prodavac dobije izveštaj o plaćenom računu.
- U početku smo robu slali čim bismo dobili porudžbenicu. Međutim, u praksi se pokazalo da su ovaj način mnogi zloupotrebljavali, naručivali robu, a kada bi stizala na adresu i naplatu, predomišljali se i vraćali nam je - kaže Dejan Radunović, menadžer "AT medija neta".
Upravo zbog toga, prodavac je primoran da prvo sačeka uplatu i tek potom pošalje robu. Doduše, ova praksa ima i svojih dobrih strana, jer plaćanje gotovinom, osim luksuza, isključuje i moguće prevare. One prodavcima na zapadu zadaju velike probleme, jer lopovi ukradenim karticama, za samo nekoliko minuta, pošto stigne u njihove ruke, putem Interneta naruče robu vrednu čak i više hiljada dolara.
I ma koliko zakoni budu "strogi", malverzacijama i sitnim prevarama, kada je u pitanju elektronska trgovina, ne može se stati na kraj. Ova činjenica ipak ne bi trebalo da obeshrabri one koji žele da legalno iskoriste sve pogodnosti ovog načina poslovanja, jer uprkos pratećim problemima, ono u svetu uzima zamahe vredne stotine milijardi dolara.
Na državi je da za početak obezbedi valjan zakon i time elektronsko poslovanje postavi na sigurne noge. Sledi izgradnja komunikacione infrastrukture, elektronsko opismenjavanje nacije, a privrednicima i kupcima preostaje da budno čuvaju svoje šifre i brojeve kreditnih kartica.
|
|
|
|
|