|
Ocene instituta za tržišna istraživanja |
Optimizmu nema mesta
Loša poslovna klima, nelikvidnost i niska kupovna moć stanovništva
BEOGRAD 10. jul 2002 - U vreme godišnjih odmora srpska privreda ulazi prilično dobro pripremljena za stanje letnje letargije. Na to je naviknuta prethodnih meseci u kojima su već zavladali stagnacija i pad proizvodnje, bez restrukturisanja i bržeg otvaranja novih, malih i srednjih preduzeća. U dosadašnjem toku tranzicije stabilne su samo cene, a i tu su mogući potresi u drugoj polovini godine, usled poskupljenja struje. Stanje je, dakle, krajnje zabrinjavajuće i nema mnogo mesta optimizmu koji, najčešće, dolazi iz izjava zvaničnika.
Ovakve ocene prof. dr Jovana Todorovića, direktora Instituta za tržišna istraživanja, zasnovane su na najnovijoj analizi ovog instituta o privrednim kretanjima krajem maja i sredinom juna ove godine.
Stalna nelikvidnost
Dr Todorović naglašava da restrukturisanje privrede nije donelo potrebne "potrese" kojima bi se stvorio novi proizvođački mozaik, dok se privatizacija svela na intervenciju u tri koraka: službenik iz firme inicira, Agencija odlučuje o sudbini preduzeća i sudija određuje stečajnog upravnika. Od modernih vlada u svetu se očekuje preduzetnički duh, ali ovo što se nama dešava - nije to, smatra dr Todorović.
Samo jedan od razloga za konstataciju o "uspavanoj" privredi nalazi se u pogoršanoj likvidnosti preduzeća u prvoj polovini ove godine. Prema podacima ZOP-a, krajem maja bilo je nelikvidno oko 26.000 pravnih subjekata što je povećanje 1,2 procenta u poređenju sa prethodnim mesecima. Te firme zapošljavaju gotovo 300.000 radnika, a neizmirene obaveze dostižu oko 98 milijardi dinara. Gotovo za sve njih krajem maja predloženo je pokretanje stečajnog postupka. Gde naći toliki broj stečajnih upravnika i šta sa njihovim dugovanjima i radnicima?
- Objektivno, nije moguće da se stečaj istovremeno sprovede u svim tim preduzećima, ali je i to bolje nego da se ništa ne radi. Potrebna je aktivna reorganizacija i upravljačko restrukturisanje preduzeća, pokretanje svih unutrašnjih resursa i privatnog kapitala, ali i mnoge druge mere ekonomskog karaktera, smatra dr Todorović.
Loša poslovna klima
U preduzećima, kako pokazuje anketa sprovedena u 200 firmi, loša je poslovna klima za privređivanje. Dr Vladana Hamović, rukovodilac makroekonomskih istraživanja IZIT-a ističe da su uzroci nepovoljnog ambijenta samo delom u usporenom prestrojavanju privrede. Najveći problem je u nelikvidnosti zbog koje većina firmi nema para ni za tekuće poslovanje, zatim u mršavim investicijama, koje ne najavljuju brži razvoj i, konačno, u niskoj kupovnoj moći stanovništva usled čega je slaba tražnja i prodaja robe na domaćem tržištu.
- Prema anketi koju je naš institut sproveo u trgovini na malo, u maju je promet opao u odnosu na prethodni mesec. Ali, smanjen promet je uočljiv i kada se uporedi nivo prodaje iz maja ove i istog meseca prošle godine. Sve se manje kupuje: prehrambena i mešovita roba ili neprehrambeni proizvodi kao što su mašine i aparati. Iako zvaničnici često ističu da je prodaja trajnije potrošne robe na rate povećala promet u trgovini, naša anketa to ne pokazuje - kaže dr Vladana Hamović.
Nije moguće zamisliti da će potrošači isprazniti prodavnice, ako se imaju u vidu prosečna neto primanja koja su u maju iznosila 8.635 dinara, navodi Saša Đogović, istraživač u IZIT-u. On ističe da je nizak nivo zarada posledica slabe proizvodnje.
Preživljavanje na minimumu
Ali, problem nisu samo male plate već i penzije koje iznose 5.996 dinara i u maju su činile tek 69,4 odsto prosečne zarade u Republici. Tako su, objašnjava Đogović, troškovi egzistencijalnog minimuma tročlanog domaćinstva u maju dostigli 11.660 dinara (za stan koji se zimi zagreva ugljem) ili 10.484 dinara (za stan sa daljinskim grejanjem).
- Ako su male plate i penzije, jasno je da prosečno domaćinstvo mora da se snalazi i da preživljava uz dopunske prihode. To nije dobro ni za pojedinca ni za državu, jer se zna da razne dopunske aktivnosti pripadaju, zapravo, zoni sive ekonomije - ocenjuje Đogović.
Kad ne mogu siromašni potrošači, onda troše bogatiji kupci. I pojedinci i firme. Naime, prema podacima o spoljnotrgovinskoj razmeni, koje je analizirala dr Snežana Popovčić-Avrić, na uvoz robe široke potrošnje potrošeno je u prvih pet meseci ove godine čak 938 miliona dolara, od ukupno 2,1 milijarde dolara utrošenih na uvoz u SRJ. Koliko je mnogo deviza otišlo na robu široke potrošnje najbolje se vidi iz podatka da je tokom prvih pet ovogodišnjih meseci na uvoz opreme za proizvodnju potrošeno samo oko 270 miliona dolara.
Život u takvim paradoksima nije prijatan ni za privredu ni za stanovništvo. Tačno je da su cene stabilne, zaključuju istraživači IZIT-a, ali se već odavno pokazuje da to nije dovoljan uslov za brži ekonomski razvoj. Utoliko je i veća opomena vlastima oko toga koje bi neuralgične tranzicione tačke trebalo da otklanjaju. |
|
|
|
|