|
Privatizacija agrara i prehrambene industrije |
| |
Ko će orati Vojvodinu
Pokrajinski sekretar za poljoprivredu mr Igor Kurjački objašnjava zašto je protiv prodaje nacionalizovanog zemljišta, a strancima i ostalih oranica
|
Novi Sad, 2. juna 2002 - Do kraja ove godine u proces privatizacije na području AP Vojvodine, prema najavama iz pokrajinskog Izvršnog veća, ući će najmanje stotinak preduzeća, od kojih su oko 70 njih već na tom spisku. Da je, u našim ekonomskim i socijalnim prilikama, reč o delikatnom poduhvatu ukazuje, međutim, podatak da je privatizacija do sada okončana samo u Beočinskoj fabrici cementa i preduzeću "Ornamenti" u Subotici.
U našoj najvećoj žitnici, što je i razumljivo, najdelikatniji posao je, ipak, privatizacija poljoprivrednih kombinata, ali i prehrambene prerađivačke industrije, jer niti prvi mogu bez drugih, niti drugi bez prvih.
U centru pažnje su bar tri pitanja: privatizacija prehrambene industrije nastale na temeljima nekada nacionalizovanih industrijskih objekata, zatim kako tretirati poljoprivredno zemljište koje je, takođe, na ovaj način pre pet decenija promenilo vlasnike i kako se odnositi prema potencijalnim stranim kupcima, posebno kada je reč upravo o zemljištu.
Zemljište je prirodno bogatstvo
- Posebnu pažnju zaslužuje, po meni, problem nacionalizovane imovine, a naročito obradivog zemljišta - kaže za "Politiku" mr Igor Kurjački, pokrajinski sekretar za poljoprivredu i član Izvršnog veća AP Vojvodine. - Mišljenja sam, kao i veliki broj građana i institucija, da treba pre privatizacije doneti zakon o denacionalizaciji. Možda to i nije svuda neophodno, verovatno će takav redosled poteza negde biti i nepravedan, ali govorim o principijelnom stavu koji nam na najbolji način omogućava "raščišćavanje računa", a tako pomoći da se zna šta je čije.
Kada je reč o poljoprivrednom zemljištu dosta toga je već poznato. Od ukupne površine društvenog zemljišta u Vojvodini, prema rečima Kurjačkog, oko osam i po odsto (130 hiljada hektara) svojevremeno je nacionalizovano. To je i najveći kamen spoticanja kada je reč o privatizaciji u poljoprivredi.
- Prema važećim zakonskim propisima koje je donela upravo ova vlast, prirodna bogatstva se ne mogu privatizovati. A šta su plodne vojvođanske oranice ako ne prirodno bogatstvo - upozorava Kurjački.
Istovremeno, na skupovima poljoprivrednika i prerađivača, održanim u Novom Sadu, pojedini republički funkcioneri su ovu problematiku videli nešto drugačije.
Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Srbije dr Dragan Veselinov ustvrdio je "da se slaže da je sporna (de)nacionalizacija, ali da ona neće zaustaviti privatizaciju".
- Zalažem se da najvećim vlasnicima zemljišta ono ne bude vraćeno. To bi bio veliki promašaj, jer će doći do usitnjavanja velikih obradivih kompleksa. Ali, svi se moraju pravedno obeštetiti, bilo finansijski, učešćem u ortačkom gazdovanju ili na neki drugi način - ukazao je Veselinov.
Iskustva suseda
Pomoćnik republičkog ministra za privredu i privatizaciju Milorad Petrović obelodanio je u razgovoru u Gradskom veću Saveza samostalnih sindikata da je na spisku za privatizaciju i deset značajnih poljoprivrednih kombinata (u Pokrajinskom sekretarijatu za poljoprivredu kažu da su svi sa područja Vojvodine).
Međutim, Petrović je nagovestio da se "u ovom periodu", ne precizirajući kojem, preduzeća sa agrarnom proizvodnjom mogu privatizovati samo ako imaju uknjiženo zemljište na svoje ime. On je, takođe, istakao da će "pitanje privatizacije zemljišta biti za sada na neki način zamrznuto, dok se prethodno ne reši povraćaj imovine".
Pokrajinski sekretar Kurjački ukazuje, međutim, da čak i ako se to ostvari, s pravom se postavlja pitanje kome će na aukciji ili tenderu pripasti oranice.
- Možda će neko reći da nisam za tržišnu regulativu, ali ja sam od početka obavljanja ove funkcije ostao dosledan u zalaganju da ako poljoprivredno zemljište već menja vlasnika, kupci pretežno budu sa domaćeg "terena". Znam ja da će stranci najčešće ponuditi više para i da je novcu teško odoleti. Ali, takođe, znam da su bivše jugoslovenske republike Hrvatska i Slovenija, zabranile prodaju zemljišta strancima. Zna se i to da je u Mađarskoj bila slobodna tržišna utakmica u kojoj za strance nije bilo ograničenja. Tako se dogodilo da oko 30 odsto teritorije ove susedne zemlje sada bude u vlasništvu stranaca, pa kada su nadležni shvatili kuda to vodi, stopirali su i oni prodaju zemljišta strancima - upozorava mr Igor Kurjački.
On smatra da bi situacija bila drugačija kada bismo već bili u Evropskoj uniji. Za sada, ukazuje naš sagovornik, primer Mađarske za nas bi trebalo da bude poučan, što, naravno, ne znači da strance treba listom ignorisati.
|
|
|
|
|